Ve? je svojom prvom, nagra?enom zbirkom pjesama Pisaljka nekog mudraca Ana Brnardi? zauzela zapaženo mjesto na sceni mla?eg hrvatskog pjesništva. Osje?aj za zvu?nost i tjelesnost rije?i, za neobi?ne i ?esto neuhvatljive asocijacije pokazao se bitnom odlikom njezina pisma. S obzirom na prisutnost glazbenih motiva u pjesmama, Zvonimir Mrkonji? ustvrdio je da uzor poezije Ane Brnardi? „nije govor, nego glazba“, koja djeluje kao „oslobo?enje od svih sebi?nosti i uspostava nekog izvornog kaosa“. Nove autori?ine pjesme, na tragu smjernica zacrtanih knjigom Postanak ptica, nastavljaju razvijati o?u?uju?u lirsku naraciju. Pjesni?ke slike elegantno uviru jedne u druge, bez oštrih prijelaza, ali uz konstantnu izmjenu perspektiva koje otvaraju nove dimenzije lirskoga svijeta, ?esto u svega nekoliko rije?i. Pjesnikinjin kozmos zra?i mra?nom bajkovitoš?u, njime hodaju titani koji „škripe prevelikim kožusima“, u njemu „iz poda rastu velike uši koje nam služe za komunikaciju“, a „liliputanci hr?u u uskim uli?icama“. Ove pjesme još jednom pokazuju snagu pjesni?ke imaginacije Ane Brnardi? – zadržavaju sada ve? prepoznatljive zna?ajke njezina stila, ali istovremeno pronalaze nove pozicije promatranja, govorenja i zamišljanja. Ukratko, rije? je o pjesnikinji koja svakom novom knjigom otkriva prostore o ?ijem postojanju nismo ni slutili. Branislav Oblu?ar