Prevoditeljica Sonja Hansen u četrdeset i nekoj upisuje se u autoškolu i odlučuje, napokon, uhvatiti pravi smjer u životu.
Majka ju je učila da mora biti svoja i time joj učinila medvjeđu uslugu. Jer Sonja je prilično svoja i zbog toga u svakodnevnim nesporazumima sa svijetom. Želi biti bliska sa sestrom Kate, ali ona ne odgovara na telefonske pozive. A instruktorica Jytte joj ni poslije šest mjeseci vožnje ne dozvoljava promijeniti brzinu. Sonja je borac i ne odustaje u potrazi za smislom, no jedino je sretna kad pusti misli da lutaju divljim krajobrazima djetinjstva – poljima raži i vrištinama sa žutokljunim labudovima. Ali, kako se vratiti tamo odakle si potekao? Kako pobjeći od otuđenih ulica Kopenhagena? I, kvragu, zar je toliki problem naučiti voziti automobil?
Spojka, pogled, znak Dorthe Nors snažan je, humorom i lirizmom prožet roman o čežnji za povratkom u mjesto koje više ne postoji, o emancipaciji i usamljenosti. Začudnim spojevima riječi i rečenica Nors ne dopušta uljuljkivanje u čitanju, ni da se bilo što na ovom svijetu – mijenjanje brzina, ljudi, nebo – podrazumijeva.